Nakon što smo na prvom izletu Opće planinarske škole PD Zagreb ispenjali Medvednicu i našim početničkim planinarskim koracima prekoračili Zagrebačku goru pod stručnim vodstvom naših vodiča, na red je došao i drugi izlet u našoj školici.
Polazište i vrijeme polaska na izlet na otok Krk, konkretno kanjon Vrženicu, isto je kao i za prvi izlet: Trnjanska ulica, 7h.
I ovoga puta, bitno se je podsjetiti da je važno držati se dogovora kada se putuje u grupi, jer tako poštujemo jedni druge. Uz malo kašnjenje, krećemo iz Zagreba na ugodnu vožnju. Neki od školaraca će nas dočekati na Krku, kao i dvoje naših vodiča. No, nema straha za nas ostale školarce, troje vodiča je u busu.
Otok Krk površinom je drugi najveći otok u Hrvatskoj. Proteže se na 405,22 km2, dok je od najvećeg otoka u zemlji, obližnjeg Cresa, manji za svega 0,5 km2. Kopnom je povezan istoimenim mostom, dugim 1,7 kilometara, izgrađenim 1980. godine.
Otok je smješten u kvarnerskom otočju i kroz njega prolazi 45. paralela. Na otoku živi nešto manje od dvadeset tisuća stanovnika. Otok Krk je simbolično obilježen brojem sedam i to kroz sedam glavnih središta na otoku – uz administrativni centar grad Krk, tu je još šest općina; u sedmom stoljeću su ga naselili Hrvati; kroz povijest je sedam puta obranjen od Gusara i sedmi po redu Frankopan je posljednji krčki knez. Upravo je na otoku Krku, u Jurandvoru pokraj Baške, pronađena sredinom 19. stoljeća (1851.) u crkvi svete Lucije Baščanska ploča. Baščanska ploča jedan je od najstarijih (iz 1100.), najvažnijih i podacima najbogatijih glagoljičkih spomenika u Hrvatskoj, koji se od 1934. g. nalazi u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dok se odljev čuva u crkvi svete Lucije u Jurandvoru. Krk je u posljednje vrijeme prepoznat i po hodočasničkoj ruti, svom Caminu, kojom su obilježene krčke hodočasničke rute kao doprinos europskoj mreži hodočasničkih puteva svetog Jakova.
Krk je bogat pješačkim i biciklističkim stazama i to u dužini od 300 kilometara.
Put do Krka protječe u ugodnoj vožnji, uz jednu stanku za kavicu i toalet. Tu nas primjećuje skupina izletnika na putu za Stazu sedam slapova i pitaju nas gdje ćemo te kažu da smo ih privukli (mladom) energijom. Upućujemo ih uz preporuke na naše vodiče i upravu društva, mi smo tek školarci na drugom izletu, oni će ih uputiti u čari pripadnosti Planinarskom društvu Zagreb. Vožnju busom nastavljamo kroz kišu, no u smjeru Krka naziremo vedrije južinasto nebo.
I kako se približavamo Krku, kišu ostavljamo iza sebe. Nas će vrijeme poslužiti za cijelog trajanja izleta.
Naša polazišna točka je Baška, turistička meka ne samo otoka, nego i cjelokupnog hrvatskog turizma. Baška je poznata po Veloj plaži, dugoj gotovo 2 kilometra, konkretno 1800 metara. Tepaju joj da je jedna od najljepših prirodnih plaža Jadrana i šire, koja je kombinacija šljunka i pijeska, okružena stjenovitim brdima. Baš kao što ljeti Baška vrvi turistima, tako nas je sada, u rano oblačno južinasto proljeće, dočekala prazna.
Prije puta prema kanjonu, naši vodiči nam daju pauzu za toalet i kavicu. Brzo smo na okupu. Nakon brojanja krećemo prema kanjonu. Naša tura bit će kružna. Krećemo iz Baške prema kampu Bunculuka i od tuda kreće naš hod prema kanjonu. Sam početak staze prate nezaboravni vidici na more, koje pod utjecajem juga dobiva tirkiznu boju – takozvani lungomare vidici. Cijelo vrijeme prati nas vizura otoka Prvića, najstjenovitijeg i najnedostupnijeg otoka na Jadranu (stijene visoke 300 metara) koji ime dijeli s otokom šibenskog arhipelaga, gdje je smješteno posljednje počivalište velikog Fausta Vrančića, ali i muzej, odnosno memorijalni centar izrađen u njemu u čast (vrijedan posjeta).
Uz svladavanje staze, teško je zauzdati uzdahe divljenja prekrasnim krajolikom. Nakon šetnje kroz dvije uvale, stižemo do uvale Vrženica. Tu je pauza za okrjepu. Ali prije okrjepe treba naučiti vezati nove čvorove. Vadimo zamke (op.a. ja sam izvorno doslovno shvatila značenje riječi (mea culpa) ni ne sluteći da se radi o užetu – zato je važno proći planinarsku školu). Nakon sljemenskih čvorova – šestice i osmice, na redu je da naučimo vezati pletenicu. Uče nas naši vodiči da je, osim svezanog čvora, važno i da je čvor uredan. Kada nam vodiči demonstriraju vezivanje pletenice, izgleda jednostavno. Praktično meni i mojoj družini tog dana neizvedivo – kažemo vodički: „Nije nam dan“, i nasmijemo se čim to izgovorimo. To nam neće pomoći na ispitu planinarske škole, svjesni smo toga.
Nakon okrjepe i foto-sessiona, krećemo prema kanjonu. Već prvi susret s kanjonom budi strahopoštovanje, no uz podršku vodiča sve je savladivo. Ipak, za svaki slučaj, pitam; „Da li se vraćamo istim putem?“, kad čujem odgovor od vodiča; „Ne“, odahnem. Lijep je osjećaj, uvijek, kad se u nekog možete pouzdati i kad vam nečija blizina ulijeva povjerenje – a takvi su naši vodiči, svi – Ivana, Zvonko, Petra, Stjepko i Elvir.
Kanjon Vrženica prolazi uskim tjesnacem, a s obje strane izdižu se visoke kamene litice, čije su najčešće žrtve ovce na ispaši, čijim ostacima svjedočimo hodom kroz kanjon. Kanjon vrvi različitim geološkim tvorevinama i oblicima nastalim pod utjecajem vode. Hod kroz kanjon, dug 4 kilometra, uključuje šetnju po kamenim oblutcima, za što je važno imati dobre gojzerice pa u praksi usvajamo jednu od prvih lekcija Opće planinarske škole. U kanjonu je tek nekoliko (op.a. tri) kaskada, na prvi pogled nesavladivih, em oblikom, em visinom. No uz podršku vodiča, ništa nije nesavladivo. Većini nas to je prvi visokogorski doživljaj penjanja pa je i zadovoljstvo svladavanja kanjona tim veće. 471 metara visok vrh Divišku ostavljamo za drugi put.
Prema Baškoj se vraćamo hodajući uz rubni dio Mjesečevog platoa, koji se nalazi 370 metara nad morem. Zovu ga odmila i mjesečevom površinom, kamenom pustinjom ili planinom mjeseca. Nastao je uglavnom prirodnim putem pod utjecajem erozije, ali i u naletima bure te djelovanjem čovjeka koji je na škrtom tlu tražio mogućnost opstanka. Iako je oblačno, vidikovac pruža nezaboravne vizure na kvarnerski arhipelag. U Bašku stižemo šetnjom uz kamp Bunculuka.
Prije polaska prema Zagrebu, opuštamo se na terasi uz kavicu/pivicu/rakijicu i pogled na more – pa doslovno „ispijamo piće s pogledom“. Na samom kraju, imamo i važnu lekciju o važnosti očuvanja prirode i još bolji podsjetnik da se najbolje uči iz primjera – pa nam vodiči pokazuju na primjeru vrijednog školarca, koji je penjajući kanjon usput kupio smeće neodgovornih posjetitelja prirode koji nisu svladali osnovnu lekciju – da otpad koji smo donijeli/proizveli u prirodi, vraćamo sa sobom nazad doma.
I mi ostali školarci ćemo, na prijedlog naše vodičke Ivane, imati prigodu pokazati našu odgovornost spram prirodi, kupeći ne samo svoje ostatke otpada, što se podrazumijeva, nego i onih neodgovornih posjetitelja prirode, i to već na sljedećem izletu.
Ivona Bačelić Grgić
