Spremanje i crveni semafori
0:30 sati je u nedjelju ujutro, datum 25.04.2021. godine, sat vremena nakon povratka s 5. izleta opće planinarske škole i uspona na Crnopac i ostale brježiće oko njega, a meni grižnja savjest ne da spavati.
Sve je krenulo s pričom o mrkvama na predavanju u školi prethodni ponedjeljak, o zdravoj prehrani i pripremi za izlet. Petak sam odradila dosta kvalitetno, do podne doručkovala dva puta, ručala, za večeru pojela opet ručak i dio onoga što sam spremila za subotnji izlet. Odlučila sam uzeti veći ruksak da stane više hrane jer ti navodno više treba ako dulje hodaš.. U subotu se probudila na vrijeme, spremila hranu iz frižidera u ruksak, oprala zube, umila se i bila spremna za pokret.
Krenula sam iz Samobora i sve je bilo super, glatko, po ograničenju i malo iznad do semafora na Vrbiku koji se usprotivio svima ostalima i zasvijetlio crveno. Zatim me dočekao semafor kod NSK i zasvijetlio crveno. Potom semafor kod Lisinskog i zasvijetlio crveno. I tako su otišle moje 3 minute prednosti da ne moram pisati ovaj izvještaj.
A onda su krenule prave borbe kako će to izgledati s obzirom da imam tendenciju zaboraviti neke ključne stvari i odletjeti u mislima. Tako da sam učinila ovaj izlet misijom prebaciti izvještaj na nekoga drugoga. Stipe je odradio izvrstan posao i vidjelo se da njemu leži pisanje, usporedbe, dobro pamti tok izleta ubaci neku foru i odjednom imaš izvještaj koji ne možeš nadmašiti. Zato se on činio kao odličan izbor. Ponudila sam apsolutno svu hranu koju sam mogla, špek mi je bio najveći adut, no ubrzo je zaboravio na njega na prvom većem usponu…
Krenuli smo u 6:02h ujutro, zbog mene jel, i zaputili se prema Gračacu. Prva pauza, izvadila sam sve stvari iz ruksaka da malo olakšamo uspon. Zapravo ovdje staje svo moje pamćenje. Pauza ko’ pauza, jeli smo, pili smo kavu, malo gunđali što je jutro i standardno. Krenuli smo hodati u 10:00h od nekog stajališta na cesti. Ako upišete Google ‘uspon na Crnopac’ vjerojatno će vas navigacija dovesti tamo do početka staze. Postoje puno stručniji ljudi od mene.
Tatekova i mokre čarape
Uputili smo se prvo prema skloništu Crnopac iliti Tatekovoj kolibi. Vodiči su rekli da je taj prvi dio pitom, a da onda kreće zabava. Definitivno nije bio pitom. Put je prošao uz jako puno loših fora koje ćete imati prilike vidjeti u videu 5. izleta, no zbog ovog izvještaja ne znam kada će biti gotov. Na ovoj dionici nas je dočekao snijeg jer smo se nalazili većinom na unutrašnjoj strani planine (ako nije jasan ovaj izraz – ima logike kao i orijentacija u gradovima na moru – put mora je dolje, put od mora je gore, tako je i ovdje unutrašnjost okrenuta Lici, a vanjska strana moru) i u šumi do koje nije dopiralo previše sunca. Tako su i moje čarape prvi puta osjetile čari ovog zimskog prekrivača. Kod skloništa smo opet zamezili, olakšali ruksake, namazali lice još jednim slojem kreme za sunčanje pod pokroviteljem ljekarne mojezdravlje (hvala vam puno na darovima, predobri su!) i popravili frizure jer su nam rekli da slijede bajkoviti prizori i teški usponi na kojima ćemo ionako pokvariti frizure pa da nisu baš pregrozne na kraju.
I tako smo se penjali i spuštali. I penjali i spuštali. I penjali i spuštali. Bilo je dosta zahtjevnih dionica za nas s kratkim nogama, u nekim trenucima sam skidala ruksak i popela se sjedečki i rukama jer nisam mogla zabaciti nogu. Najavili su nam pomicanje granica svakim izletom, no ne bi bilo loše ubaciti i koji sat gimnastike. Strme litice su panjile poglede i stvarale svaki korak izazovnijim. Nakon 5. uspona smo se opet spustili pa popeli. I onda tako još malo. I malo. I onda smo još hodali, pa se opet malo spustili, pa se popeli i došli smo na Mali Crnopac. Tik prije Velikog Crnopca, našeg cilja.
I onda smo hodali, pa se opet spustili, ali samo na kratko, i opet se uspeli. I kada si mislio da si došao, nisi. Onda je pisalo još 10 minuta. Izgurali smo i tih 10 minuta i popeli se na vrh sa kojeg su se pružali veličanstveni prizori prema Zrmanji i Obrovcu, južnom, srednjem i možda sjevernom Velebitu i prema unutrašnjosti i pravoj poslastici bijelih vapnenačkih kukova koji krase cijelo područje Crnopca i jugoistočnog Velebita.
I u ovom trenutku dolazimo do razloga zašto već 45 minuta pišem ovaj izvještaj. Mi žene smo jako sposobna, kreativna i stvarno zlatna stvorenja, ali ponekad i jako manipulativna i kada se udružimo, nije dobro po nikoga. Tako su ove žene meni pomogle prebaciti izvještaj na Sinišu na kojeg smo izvršile latentni pritisak i zbog nedovoljnog međusobnog poznavanja i valjda želje za održanjem dobrih odnosa u školi, čovjek je pristao. Dobričina. Ali mi se moramo naučiti ne iskorištavati dobru volju drugih ljudi! Želim se zahvaliti Siniši na ponuđenoj podršci, ako se dovoljno potrudiš idući tjedan možda ćeš i pisati izvještaj 😊
Za kraj, htjela bih spomenuti Tinu kao apsolutnu pobjednicu ovog izleta s ukupno 4 pada, za petama joj je gorila Marija s dva pada, a Tea i Ivona su prošle samo s jednim padom. Bravo cure!!
p.s. izlet je stvarno bio predobar, dajem recenziju 5/5, preporučam svakome samo prije dobro izguglajte i pripremite se, nije nikad previše hrane i ošišajte nokte na rukama za potrebe staze!
Anja Gelo
