Nakon dvotjedne pauze konačno je došla i ta subota, 10.4., dan rezerviran za treći od ukupno osam izleta u sklopu Opće planinarske škole.
S naše standardne točke polaska krenuli smo autobusom u 6:30 ujutro, najranije dosad. Iako je nekima ovako rano ustajanje teško palo u proljetno subotnje jutro, nitko nije kasnio. Plan izleta bio je obići Veliki i Mali Kamenjak, atraktivne vrhove 10-ak km SI od Rijeke, špilju Lokvarku i park-šumu Golubinjak.
Na vrhu u magli Kamenjaka
Tako smo se autocestom dovezli do mjesta polaska u podnožju Kamenjaka odakle je većina nas laganom i atraktivnom stazom krenula prema vrhu, dok se manja skupina iskusnijih i hrabrijih planinara odvojila i krenula grebenom. Uskraćenog pogleda zbog niskih oblaka koji su obavijali ovu osamljenu skupinu stijena, popeli smo se i „osvojili“ Veliki Kamenjak (837 m).
Dok smo bili na vrhu, Sunce se ipak smililo i odlučilo nakratko rastjerati oblake te otvoriti pogled na Grobničko polje. Naravno, odvojili smo vremena da zagnjavimo „dronjka“ i pozirali za zajedničku fotografiju.
Spustivši se s Velikog, nešto težom stazom popeli smo se na Mali kamenjak (760 m), kao što ime kaže, niži, ali atraktivniji vrh s kojeg se pruža predivan pogled na more, otok Krk, naše Apsirtide; Cres u blizini i Lošinj u daljini, preciznije Osoršćicu koja se nazirala daleko na horizontu. Nakon što smo malo uživali u pogledu i dronom fotografirali dvije divokoze koje su se našle u blizini, spustili smo se na livadu gdje smo ponovili stare i naučili dva nova čvora: dvostruki zatezni i osmicu s uplitanjem.
Nakon duže pauze u kojoj nas je rashladio vjetar, zaputili smo se natrag spuštajući se (uz malo penjanja) drugom, jednako živopisnom stazom do autobusa.
Drugi dio našeg izleta odnosio se na posjet špilji Lokvarki, dugoj 1179 m i dubokoj 275 m. Posjet je dozvoljen u 4 od ukupno 6 dvorana. Najzanimljiviji špiljski ukras nalazi se u četvrtoj dvorani, a riječ je o saljevu koji svojim oblikom podsjeća na mamuta (ili više njih). U špilji skrovito žive dvije vrste šišmiša: veliki i mali potkovnjak, a u zadnjoj je dvorani, gdje postoji stalni vodeni tok, zabilježena pastrva.
Na kraju smo zasluženo otišli u posjet park-šumi Golubinjak, svakako izvrsnom mjestu za subotnji izlet i okrijepili se gulašem/grahom u tamošnjem restoranu. Marta i ja smo odlučile malo istražiti šumu te smo se još malo penjale i stazom došle do Ledene špilje te na povratku prošle kroz Paklena vrata. Kako je staza poučna, putem smo naučile i koju pametnu o risovima, tajnovitim stanovnicima ovog područja. U šumi ponosno stoji još jedna atrakcija: Kraljica šume – jela stara više od 220 godina, visoka 42 m i promjera 142 cm.
U Zagreb smo se vratili puni dojmova, s nekoliko novih naučenih stvari, dodatnim strahopoštovanjem prema prirodi i pomalo umorni, željno iščekujući idući izlet.
Iva Knežević
