U POČETKU BIJAŠE – DILEMA
Kako je dogovoreno u sklopu programa naše #OPŠ2021, došao je i taj trenutak polaska na još jedan u nizu školskih izleta- SEDMI. Kaže podsjetnik u kalendaru- 8. svibnja 2021. godine, draga moja, ideš na Grobničke Alpe. Mislila sam si, to će biti super! Obožavam Kvarner i sve njegove ljepote; tada smo već u mjesecu svibnju, biti će super vrijeme; ekipa je odlična- ma nema šta, idem garant! 😉
Srijeda, 5. svibnja 2021., otvoren je obrazac za prijavu, gledam malo video klipove po netu, pokušavam sagledati što nas (me) očekuje. Vidim onaj kanjoj, stijene, kamenje, sajle, klinovi… a ja sva u dilemi: „Išla bih, ne bih išla…joj ma ne znam, pa to su Grobničke Alpe, halo, ALPE!!! Nije to sad više neka zeka-peka…“. Kažu, jutro je pametnije od večeri…
Četvrtak, 6. svibnja 2021., jutarnji sati. Stiže mail od naše vodičice Ivane da se što prije prijavimo radi organizacije prijevoza. Gledam ja opet malo te slike i video klipove, i dalje u dilemi ali vidim imam sve manje prostora i vremena za to svoje filozofiranje… IDEM, pa kud puklo da puklo.
AVANTURA POČINJE
Unatoč lošem vremenu i kiši u petak, prognoza za subotu kaže sunce i 15 stupnjeva pa se po planu i programu u 6:30 sastajemo na dobrom starom mjestu i krećemo kombijima u avanturu. Putem stajemo u Ravnoj Gori na kratkoj okrijepi, bez koje budimo realni, ne može. Tradicija je tradicija i to treba održavati ☺
Nastavljamo put prema Kvarneru i oko 9 sati stižemo na našu polazišnu točku- Podkilavac.
Iz malog mjesta, šumskim putem i lokalnim livadama i pašnjacima lagano se približavamo suhom koritu rijeke Sušice, kojim nastavljamo dalje prema velikom kanjonu.
Teren se ne čini strmim no postepeno povećanje kamenja daje naslutiti da se tim putem stiže do nečeg većeg, impozantnijeg. I tako zaista jest. U jednom trenu gledaš tlo i kamenje, paziš gdje ćeš stati, a onda u drugom zastaneš, digneš pogled a pred tobom se otvara ulazak u kanjon. Legenda kaže da je uz put, na samom ulasku u kanjon bila natpisna ploča, no iste trenutno nema. Ali ne brinite, na pravom ste mjestu- pred Vama je Mudna dol ☺ Lijevo i desno visoke, strme, bijele stijene, na tlu bijelo kamenje i gromade, a između njih monotoniju bjeline razbija razno zelenilo- idila, kao neki drugi svijet.
Dolazimo do prve prepreke, 10-ak metara visoke okomite stijene. U prvi čas izgleda zabrinjavajuće no postavljena sajla i klinovi zaista olakšavaju penjanje. U podnožju kratko odmaramo i punimo se energijom delicijama iz ruksaka a onda nam predstoji primjena znanja vezanja čvorova. Povezujemo zamke i krećemo u osvajanje prvog uspona. Gore smo! Pa ovo uopće nije tako strašno! Dapače, osjećaj je izvanredan!
Kanjon se u nastavku postepeno sužava i penje no timskim radom i uz pjesmu „po lojtrici gor, pa po lojtrici dol“ i „skalinada“ uspješno prelazimo sve prepreke. Osjećam da smo sa svakim sljedećim usponom uz kamene slapove (podsjećam, prolazimo kroz isušeno korito) sve sigurniji u sebe i sa sve manje problema prelazimo teren. Sve one moje dileme oko odlaska na izlet i brige kako ću proći taj kanjon, pale su u zaborav, više nisu imale smisla. Ovo valja doživjeti! Ne, ispravak, ovo valja ponoviti!
SLIKA 7 I SLIKA 8
Nakon par sati hodanja i penjanja počinju se mijenjati okoliš i teren i postajemo svjesni da polagano izlazimo iz područja kanjona. Zalazimo u šumski, ravni dio gdje uzimamo zasluženo pauzu i ponovo „olakšavamo ruksake“ od svojih delicija. Uživamo u jelu i piću, suncu koje sad već dobrano grije, rasterećenom razgovoru i šalama kojih u društvu nikada ne nedostaje ☺.
Sljedeće odredište nam je Planinarski dom Hahlić do kojeg imamo otprilike sat i pol hoda. U prvom dijelu dočekali su nas šumski putevi nešto jačeg uspona a potom travnati obronci s kojih se počinje otvarati pogled prema Kvarnerskom zaljevu i njegovim otocima Krku, Cresu, Lošinju i desno pogled prema Učkoj. Uspon je bio težak ali ovakav pogled je vrijedan truda. Okružuju nas okolni vrhovi među kojima su Fratar (1353 m), Suhi vrh (1280 m), Obruč (1376 m) i Ćunina glava (1158 m).
Dolazimo do Planinarskog doma Hahlić koji na žalost nije bio otvoren i uzimamo dužu pauzu za ručak iz ruksaka. Priliku za ovakav pogled i doživljaj ipak treba što duže i što bolje iskoristiti. Sunce i dalje visoko iznad nas, nebo više-manje čisto, tek tu i tamo neki bijeli oblak kao šećerna vuna stvara kontrast tom plavetnilu. Primjećujemo da nas sunce polako počinje umarati te krećemo u avanturu zvanu silazak. Ali prvo- fotkanje.
PO LOJTRICI DOL
Teren je kombinacija pomalo strmih, kamenitih dijelova i onih ravnih, travnatih. Pogled i dalje neprocjenjiv.
Nakon otprilike 2 sata spuštanja stižemo u ravnicu gdje nas dočekuju divlji konji koji nam signaliziraju da smo došli do svojeg cilja i parkirališta koje je bilo početna točka ove avanture.
Dolazimo do naših kombija, koji su na Zvonkovo zadovoljstvo u hladovini (op.a. crne su boje), s olakšanje skidamo ruksake s leđa, presvlačimo gojzerice, oblačimo komotniju rezervnu odjeću i krećemo u svoj povratak prema Zagrebu. No, prije toga- jedna putna klopa u lokalnom restoranu ☺.
Oko 22 sata stižemo u Zagreb. I iako umorni od cijelog dana, mogu reći da je taj dan zaista bio avantura. I koljena su to potvrdila, ali vrijedilo je!
Nina Zalukar
