Došlo je vrijeme i za prvi dvodnevni izlet nas školaraca PD Zagreb. Destinacija Nacionalni park
Paklenica. Vremenska prognoza nije nam bila naklonjena stoga su kabanica i rezervna odjeća bile
sastavni dio opreme koju smo ponijeli sa sobom, uz neizostavnu vreću za spavanje, jer nas je po
prvi puta očekivalo noćenje u planinarskom domu – za mnoge od nas jedno potpuno novo
iskustvo.
U svitanje zore 2. travnja, svi još vidno pospani, zaputili smo u Nacionalni park Paklenica gdje
započinje najuzbudljiviji dio našeg putovanja. Krenuli smo stazom uz potočić hodati po kanjonu
Velike Paklenice. Vidjeli smo Anića kuk. Putem smo se popeli do Manite peći te smo razgledali
špilju. U špilji osim stalaktita, stalagmita i stalagnata vidjeli smo i jednog uspavanog šišmiša. Dan
je bio predivan, sunce je obasjavalo naš put, a prizori koje smo imali priliku vidjeti putem do špilje
bili su ni više ni manje veličanstveni.
Potom smo se uputili prema planinarskom domu Paklenica gdje su nas dočekali veseli domaćini.
Čim smo stigli sunce se sakrilo, spustila se kiša, počela je padati tuča, a onda i snijeg, a mi svi
sretni jer smo spasili glave. U domu smo vježbali već poznate nam čvorove te naučili još dva
nova: dvostruki križni zatezni i osmicu s uplitanjem. Kakvo veselje kada smo ih usvojili. A onda je
uslijedilo opušteno druženje uz večeru.
Sutradan ujutro probudila nas je bura, no to nas nije spriječilo da krenemo dalje prema sljedećem odredištu – Crnom vrhu. Penjući se obroncima po snježnom putu, uz sunčane zrake koje su
probijale kroz zamrznute grane drveća u jednom trenutku morali smo stati te promijeniti trasu puta
radi neizvjesnih uvjeta na stazi. No, iako do Crnog vrha ovog puta nismo stigli, tzv. Crni vrh za
siromahe oduzeo nam je dah. Pogled sa vrha sezao je daleko u daljinu prema snježnim
planinama. Sa izleta smo stigli kući u poslijepodnevnim satima umorni, ali sretni i ispunjeni.
U željnom isčekivanju slijedećeg izleta.
Barbara Tuškan, polaznica OPŠ 2022
