Prvobitni plan bio je izlet na Kremen, ali zbog loše vremenske prognoze došlo je do promjene i odluka je
pala na Samoborsko Gorje jer, kako bi Stjepko rekao: „Kad već postoji mogućnost da kisnemo, neka bar
kisnemo za manje para“.
Krenuli smo u 7 ujutro i nakon kratke vožnje stigli na odredište. Naš izlet krenuo je iz Ruda, a cijelim putem prema Pleševici pratila nas je magla koja je smanjivala vidljivost pa stoga određenu nespretnost pri korištenju štapova kod iskusnijih planinara možda možemo i opravdati.
Na Pleševici smo se zadržali tek toliko da se „lupe“ žigovi i da se obavi slikanje, a nakon toga krenuo je
silazak prema Prekrižju Pleševićkom gdje smo se sukobili sa strmim blatnjavim dijelom koji neki od nas
nisu svladali stoječki.
Nastavili smo prema Žitnici uz pauzu na slapu Sopotnjaku koju smo iskoristili za jelo i vježbanje starih čvorova uz dodatak novog, polulađarca.
Nakon cca. 45 minuta krenuli smo dalje prema domu, a svladavanje strmih dijelova bilo je lakše slušajući Mislavovu bojazan da se jednog dana ne probudi sa željom da ode u svećenike.
Na Žitnici smo napravili pauzu za jelo i piće i odmorili se prije uspona na Japetić na kojem smo vidjeli „piramidu“ koja je prije bila postavljena na Sljemenu i uživali u lijepom pogledu bez magle. Za kraj nam je još ostalo spustiti se u Lipovec gdje smo dočekali autobus i vratili se u Zagreb.
Tomislav Blekić, polaznik OPŠ 2022
0 Comments